Opis proizvoda
Uzorak za analizu: Rektalni bris, 0,5ml EDTA-krvi
Pseći parvovirus pripada rodu Parvovirus, porodici Parvoviridae. Postoje dva tipa ovog virusa: CPV-1 i CPV-2, od kojih CPV-2 uzrokuje više zdravstvenih problema u pasa. Pogađa pse bilo koje dobi, a najteže pogađa psiće.
Način prijenosa
Virus se prenosi fekalno-oralnim putem ili u dodiru sa zagađenim površinama (tlom, cipelama, psećim igračkama), a može se zadržati u fecesu i zagađenim površinama 5 i više mjeseci.
Znakovi bolesti
Inkubacija traje 5-7 dana. Virus se prvo umnožava u limfnim čvorovima te se za par dana oslobađa u krvotok i brzo inficira organe poput koštane srži i crijeva, radi čega dolazi do naglog pada broja leukocita i enteritisa.
Rani simptomi infekcije su depresija, gubitak apetita, povraćanje, visoka tjelesna temperatura i težak proljev. S vremenom temperatura pada, a povraćanje i proljev se pojačavaju zbog čega dolazi do brze dehidracije što može rezultirati smrću u roku 3 dana od pojave simptoma. Klinički znakovi mogu potrajati 5-7 dana. Psići mogu uginuti odjednom od šoka ili nakon 2 dana.
Drugi oblik infekcije je miokarditis koji pogađa psiće mlađe od 3 mjeseca. Simptomi koji se javljaju kod psića su hladni ekstremiteti, bljedoća sluznica, teškoće u disanju i konvulzije. U starijih psića se javljaju tahipneja i dispneja, natečen trbuh i tahikardija.
Terapija
Najbitniji cilj liječenja je nadoknada elektrolita i tekućine. Potrebno je davanje antibiotika širokog spektra i steroida. Davanje hiperimunog seruma može olakšati bolest i dovesti do bržeg izlječenja, no do njega je teško doći.
Prevencija
Protiv psećeg parvovirusa je obavezno cijepljenje u 7. ili 8. tjednu života te je potrebno i docjepljivanje. Virus je prilično otporan na uvjete okoliša i uobičajene dezinficijense. U zatvorenim prostorima virus gubi infektivnost nakon 1 mjeseca, a u otvorenim prostorima, ovisno da li je neko mjesto na suncu ili u sjeni, je potrebno pričekati 5-7 mjeseci za dovođenje novog psića kako bi izbjegli zarazu.
Prognoza
Ako pas preživi prva 4 dana infekcije obično se brzo oporavi i stekne doživotni imunitet. Infekcija puno teže pogađa psiće, pogotovo mlađe od 3 mjeseca te oni ugibaju ako se ne liječe. Unutar legla 70% ih ugiba do 8. tjedna starosti, dok se kod ostatka javljaju trajne patološke promjene na srcu koje mogu rezultirati smrću u kasnijoj životnoj dobi.
Raširenost
CPV-2 je jako raširen diljem svijeta.
Reference
Meli, M., Kipar, A., Müller, C., Jenal, K., Gönczi, E., Borel, N., Gunn-Moore, D., Chalmers, S., Lin, F., Reinacher, M., et al. (2004). High viral loads despite absence of clinical and pathological findings in cats experimentally infected with feline coronavirus (FCoV) type I and in naturally FCoV-infected cats. Journal of Feline Medicine and Surgery 6, 69–81.
Nandi, S., and Kumar, M. (2010). Canine Parvovirus: Current Perspective. Indian J Virol 21, 31–44.