Dilatacijska kardiomiopatija kod šnaucera (DCM)

441.75 Kn s PDV-om

Kratice: DCM
Gen: RBM20
Mutacija: Delecija
Nasljeđivanje: Autosomalno recesivno
Pasmine: Šnaucer

ID Životinje *

Ime ili jedinstvena identifikacija životinje,broj mikročipa, broj tetovaže

SKU: CD153 Kategorija: Oznaka:

Opis proizvoda

Dilatacijska kardiomiopatija kod šnaucera (DCM)

Dilatacijska kardiomiopatija kod šnaucera (DCM) je poremećaj srca koji uzrokuje proširenje srčanih klijetki, rezultirajući nedovoljnim pumpanjem krvi. Smanjena sposobnost srca može imati negativan utjecaj na pluća, jetru i druge tjelesne organe. Općenito, dilatacijska kardiomiopatija pogađa nekoliko pasmina, kao što su doberman pinčer, njemačka doga, bokser, koker španijel i šnauceri. Oboljeli psi različitih pasmina dijele iste simptome bolesti, no uzročna mutacija se razlikuje između pasmina. Kod šnaucera, uzročna mutacija je identificirana kod srednjeg i velikog šnaucera. Dilatacijska kardiomiopatija je dio šire skupine bolesti, znanih kao kardiomiopatije, koje prvenstveno zahvaćaju srčani mišić. To je najčešći poremećaj srca kod pasa i ljudskih pacijenata.

Karakteristike i simptomi

Lijeva klijetka je jedna od četiri srčanih klijetki. Zadužena je da pumpanje oksigenirane krvi svim tjelesnim tkivima, dok desna klijetka pumpa krv u pluća. Dilatacijska kardiomiopatija je stanje u kojem su zidovi srčanih klijetki prošireni, i postaju tanji. Njihovo stanjenje uzrokuje povećanje cijelog srca. Ovo proširenje onemogućuje pumpanje dovoljne količine krvi u klijetkama, rezultirajući zaostajanjem krvi u cirkulatornom sustavu, ulazak tekućina u plućno tkivo, i smanjenje razine kisika dostupnog u tjelesnim tkivima.

Dilatacijska kardiomiopatija kod šnaucera (DCM) se može na temelju promjena u strukturi srca dijagnosticirati primjenom elektrokardiografa (ECG) i ehokardiografa (ultrazvuk). Promjene koje će se moći registrirati ovim metodama su proširenje zida lijeve klijetke i smanjena mogućnost pumpanja krvi srca. Ove fizičke anomalije se događaju u takozvanoj okultnoj fazi, tijekom koje pas ne pokazuje nikakve očite simptome bolesti. U drugoj fazi DCM-a, pas počinje razvijati simptome bolesti, kao gubitak teka, povećana brzina kucanja srca, blijede desni, netolerancija na vježbanje, otežano disanje i gubitak svijesti. Ovi simptomi mogu biti prisutni, no ne nužno. Ponekad je iznenadna smrt jedini očiti simptom DCM-a.

DCM češće pogađa velike pasmine, i rijedak je kod malih pasmina. Također, češće obolijevaju mužjaci nego ženke.

Osim zbog genetičkog nasljeđa, DCM kod pasa se može razviti na temelju nedostataka u prehrani, uzrokovanih manjkom aminokiseline Taurina. U nekim slučajevima, DCM oboljenje kod pasa je bilo uzrokovano određenom infekcijom, kao Tripanosomom i psećim parvovirusom.

Genetika

Dilatacijska kardiomiopatija kod šnaucera (DCM) uzrokovana je delecijom 22 parova baza RBM20 gena. RBM20 gen kod pasa je ekvivalentan genima prethodno povezanih s DCM slučajevima kod ljudskih pacijenata. DCM se nasljeđuje autosomalno recesivno. Zdravi roditelji oboljelog štenca su obligatni heterozigoti, nose jednu kopiju uzročnog gena. Heterozigoti ne razvijaju simptome bolesti. Kad se pare dva heterozigota, šanse su 50% da će štene biti zdravi heterozigot, 25% da će biti zdravi homozigot (čisti) i 25% da će biti oboljeli homozigot. Psi homozigoti, s dvije kopije uzročnog gena, pokazuju simptome DCM-a.

Reference:

Gilliam, H. Douglas Jr. (2016): Molecular Genetic Studies of Canine Inherited Diseases Including Sams, Neuronal Ceroid Lipofuscinosis and Dilated Cardiomyopathy. A Dissertation presented to the Faculty of the Graduate School University of Missouri.