Lokus M (Merle boja krzna)

374.25 Kn s PDV-om

Gen: SILV
Alelna serija (mutacija): M (duplikacija/insercija) > m (divlji tip)
Pasmine: Američki koker španijel , austalski ovčar , Border collie , Chihuahua , jazavčar , staroengleski ovčar (Bobtail) , šetlandski ovčar (Sheltie) , velški korgi cardigan, dugodlaki škotski ovčar , kratkodlaki škotski ovčar , pomeranac, njemačka doga , pirenejski ovčar , američki stafordski terijer , mudi, catahoulski leopardski mješanac , norveški gonič (Dunker) , Boseron , Bergamski ovčar

ID Životinje *

Ime ili jedinstvena identifikacija životinje,broj mikročipa, broj tetovaže

SKU: CT016 Kategorije: , Oznaka:

Opis proizvoda

Lokus M – Merle

Merle boja krzna kod pasa je uzorak specifičan po slojevima svijetlije boje osnovnog pigmenta, pomiješanog s normalnim melaninom. Američki Kennel klub prepoznao je merle kao standardnu boju kod nekoliko pasmina, najčešće šetlandskog ovčara, australskog ovčara, velškog korgi cardigana i jazavčara. Kod jazavčara merle je znan također i kao ”dapple”. Ovaj uzorak krzna može se pojaviti i kod njemačke doge, no kod ove pasmine nije poželjan, dok je popularan harlekin uzorak posljedica interakcije M lokusa (merle) i zasebnog H lokusa (harlekin). Osim navedenih, lokus M se pojavljuje i kod catahoulskog leopardskog mješanca, graničarskog škotskog ovčara, pirenejskog ovčara, chihuahue, američkog staforda, pomeranca itd. Iako kao uzorak krzna atraktivan, uzročni geni merlea i piebalda su povezani s gluhoćom, sljepoćom i drugim zdravstvenim problemima kod pasa.

Stanice melanociti proizvode melanin i nalaze se u donjim slojevima epiderme kože, oku, unutarnjem dijelu uha, kostima i srcu. Boja krzna kod pasa može se podijeliti na dvije osnovne vrste pigmenta, eumelanin i feomelanin. Eumelanin je crni, a feomelanin crveni pigmen. Oboje mogu varirati u svom intenizitetu i nijansi. Merle ili lokus M utječe na eumelanin, dok neće biti utjecaja na feomelanin i on će se normalno eksprimirati. Merle geni će nasumice ”razrijediti” različite dijelove krzna, te će se oni doimati svjetlijima. Samo mali dijelovi originalne boje krzna ostat će prisutni, te oni mogu varirati u svojoj veličini i poziciji na tijelu. Također, svjetliji dijelovi merle krzna također variraju, od izrazito svijetlih do tamno sivih. Merle krzno obično postaje tamnije kako pas stari.

Psi homozigoti za merle gen su znani kao ”dupli merle” (genotip MM). Dupli merle je prepoznat kao subletalni, te je povezan s mnogim nepravilnostima reproduktivnog, srčanog i skeletnog sustava. Mnogi od tih poremećaja dijele sličnosti s Waardenburgovim sindromom (WS), poremećaj pigmentacije i slušnog sustava kod ljudskih pacijenata s autosomalno dominantnim nasljeđivanjem.

Kriptički merle, također znan i kao skriveni merle, očituje se kao blago merle obojenje, ili, najčešće, je u potpunosti neprepoznatljiv. Psi s kriptičkim merleom ne razviju zdravstvene tegobe koje su uobičajne kod merle pasa. Genetički, kriptički merle psi se razlikuju po tome što posjeduju kraći oblik merle gena. Parenje kriptiči merle pasa se savjetuje jedino s ne-merle psima, u svrhu izbjegavanja zdravstvenih problema povezanih s tim genom.

Kod oboje, homozigota (genotip Mm) i heterozigota (genotip MM), primijećene su bolesti uha i oka, kao što su gluhoća, povišeni očni tlak, refrakcijska pogreška oka (ametropija) i nedostatak određenog dijela očnog tkiva (koloboma). Nedostatak pigmenta utječe također i na dlačice unutarnjeg uha, uzrokujući potpunu gluhoću. Istraživanja su utvrdila zastupljenost od 54.6% gluhih pasa koji su dupli merle, te 36.8% gluhih pasa s jednim merle genom.

Ovaj uzorak krzna posljedica je ekspresije PMEL17 gena, također znanog i kao SILV (silver, srebrno). Nalazi se na psećem kromosomu 10. Zbog čestih zdravstvenih problema, ne preporuča se parenje dva merle psa. S obzirom na mogućnost da pas posjeduje merle gen bez njegovog očitovanja u krznu, savjetuje se genetičko testiranje u svrhu izbjegavanja duplih merle štenaca, i ozbiljnih poremećaja povezanih s tim genotipom.

Reference:

Leigh Anne Clark, Jacquelyn M. Wahl, Christine A. Rees, and Keith E. Murphy (2006): Retrotransposon insertion in SILV is responsible for merle patterning of the domestic dog. PNAS 103 (5) 1376-1381, 2006,doi:10.1073/pnas.0506940103

Hedan, B. et al. (2006.): Coat color in dogs: identification of the Merle locus in the Australian shepherd breed. BCM Vet Res. 2:9.

Strain et al. (2009.): Prevalence of Deafness in Dogs Heterozygous or Homozygous for the Merle Allele. J Vet Intern Med 2009; 23:282-286.