Virus mačje leukemije (FeLV; Feline Leukemia Virus)

291.75 Kn s PDV-om

ID Životinje *

Ime ili jedinstvena identifikacija životinje,broj mikročipa, broj tetovaže

SKU: FP006 Kategorije: ,

Opis proizvoda

Uzorak za analizu: 0,5ml EDTA-krvi

Virus mačje leukemije je gamaretrovirus, iz skupine retrovirusa kao i FIV. Uzrokuje ozbiljnu zaraznu bolest koja je neizlječiva. Postoje 4 podgrupe ovog virusa: FeLV-A, -B, -C i -T, od kojih se FeLV-A javlja prirodno i prenosi horizontalno s mačke na mačku, a ostale nastaju unutar inficirane mačke mutacijom FeLV-A ili rekombinacijom FeLV-A sa endogenim FeLV elementima prisutnim u mačjem genomu. FeLV-B nosi veći rizik za limfome, a FeLV-C i -T za anemiju i imunodeficijenciju. Općenito je rizik za razvoj limfoma i leukemija 62 puta veći kod inficiranih u odnosu na ne-inficirane mačke.

Način prijenosa

Najveći izvor infekcije su zaražene asimptomatske mačke s perzistentnom viremijom. Virus se prenosi putem sline, nosnog iscjetka i spolnim odnosom, no kako se najveća količina virusa nalazi u slini najčešće se prenosi ugrizom. Virus se može prenijeti i s majke na mladunčad, prije ili nakon poroda.

Znakovi bolesti

Na početku infekcije je karakteristična duga asimptomatska faza. Nakon infekcije virus se umnaža u limfnom tkivu ždrijela. U jako malo slučajeva umnažanje virusa se prekida radi visokih razina protutijela te u tom slučaju govorimo o abortivnoj infekciji.

Regresivna infekcija se sastoji od  imunološkog odgovora, umnažanja virusa u limfocitima i monocitima te naposljetku infekcije koštane srži. Do prekida viremije može doći u roku od nekoliko tjedana ili mjeseci i tada mačke više nisu infektivne za druge, no postoji opasnost od ponovne aktivacije infekcije.

Kod progresivne infekcije umnažanje virusa se osim u limfnim tkivima i koštanoj srži događa i u sluznicama i žlijezdama. Mačke u ovoj fazi infekcije su doživotno potencijalni izvor zaraze za zdrave mačke.

Klinička stanja povezana sa FeLV infekcijom su imunosupresija, imunološke bolesti, tumori, enteritis, hematološki (anemija, neutropenija, trombocitopenija, aplastična anemija), neurološki i drugi poremećaji. Česte su ko-infekcije, posebice FIV i FIP virusima, te sekundarne infekcije radi imunosupresije.

Terapija

Lijek za FeLV ne postoji već se liječe stanja do kojih je infekcija dovela. Antiviralni lijekovi i imunomodulatori koji bi potencijalno poboljšali kvalitetu života i produžili životni vijek još nisu razvijeni.

Prevencija

Prevencija se sastoji od odvajanja inficiranih od zdravih mačaka, držanjem mačke unutar kuće/stana daleko od mogućeg kontakta s uličnim mačkama i cijepljenjem visoko rizičnih populacija.

Prognoza

FeLV infekcija smanjuje očekivani životni vijek mačaka, no uz pravilnu njegu mogu poživjeti mnogo godina.

Raširenost

U SAD-u se FeLV infekcija javlja u 2% zdravih mačaka do 30% u visoko-rizičnih. U kućanstvima sa jednom mačkom učestalost infekcije je 4-11%, dok u kućanstvima sa više mačaka doseže 70%.

Reference

Bolin, L.L., and Levy, L.S. (2011). Viral Determinants of FeLV Infection and Pathogenesis: Lessons Learned from Analysis of a Natural Cohort. Viruses 3, 1681–1698.

Greggs, W.M., Clouser, C.L., Patterson, S.E., and Mansky, L.M. (2011). Broadening the use of antiretroviral therapy: the case for feline leukemia virus. Ther Clin Risk Manag 7, 115–122.

Hartmann, K. (2012). Clinical Aspects of Feline Retroviruses: A Review. Viruses 4, 2684–2710.