Virus krpeljnog encefalitisa (TBEV; Tick-borne encephalitis virus)

291.75 Kn s PDV-om

ID Životinje *

Ime ili jedinstvena identifikacija životinje,broj mikročipa, broj tetovaže

Opis proizvoda

Uzorak za analizu: Likvor, 0,5ml EDTA-krvi, Krpelj

Virus krpeljnog encefalitisa uzrokuje krpeljni encefalitis, potencijalno fatalnu neurološku infekciju u životinja i ljudi. Član je roda Flavivirus i porodice Flaviviridae. Postoje tri glavna podtipa: europski, sibirski i daleko-istočni. Vektori ovog virusa su krpelji Ixodes ricinus i Ixodes persulcatus.

Način prijenosa

Do infekcije dolazi ugrizom krpelja koji nosi TBEV i konzumacijom nepasteriziranog kozjeg mlijeka.

Znakovi bolesti

Virus se replicira na mjestu inokulacije i regionalnim limfnim čvorovima nakon čega dolazi do razvitka viremije. Virus se krvlju širi u mnoge organe, posebice organe retikuloendotelnog sustava (jetra, slezena i koštana srž) te prelazi krvno-moždanu barijeru i invadira centralni živčani sustav uzrokujući upalu, lizu i staničnu disfunkciju.

Period inkubacije obično traje 7-14 dana. Dolazi do povišenja tjelesne temperature, umora, glavobolje, boli u vratu, ramenima i donjem dijelu leđa i povraćanja. Simptomatski period je praćen asimptomatskim periodom od 2-10 dana nakon kojeg bolest može napredovati i obuhvatiti neurološki sustav. Uz visoku temperaturu javlja se meningitis, encefalitis, mijelitis, radikulitis ili bilo koja kombinacija navedenih upala.

Za razliku od ljudi, kod domaćih životinja infekcija uglavnom prolazi asimptomatski.

Prevencija

Protiv krpeljnog encefalitisa je dostupno cjepivo koje se smatra sigurnim i učinkovitost mu je 95-99%.

Prognoza

Prognoza ovisi o dobi oboljelih, no u svakom slučaju oporavak je težak. Smrtnost infekcije europskim podtipom iznosi 1-2%, daleko-istočnim 20-40% i 2-3% sibirskim podtipom.

Raširenost

Učestalost oboljenja od krpeljnog encefalitisa je u porastu, zadnjih godina prosječno godišnje oboli skoro 9000 ljudi u Europi i Rusiji.

Reference

Mansfield, K.L., Johnson, N., Phipps, L.P., Stephenson, J.R., Fooks, A.R., and Solomon, T. (2009). Tick-borne encephalitis virus – a review of an emerging zoonosis. J Gen Virol 90, 1781–1794.

Wicki, R., Sauter, P., Mettler, C., Natsch, A., Enzler, T., Pusterla, N., Kuhnert, P., Egli, G., Bernasconi, M., Lienhard, R., et al. (2000). Swiss Army survey in Switzerland to determine the prevalence of Francisella tularensis, members of the Ehrlichia phagocytophila genogroup, Borrelia burgdorferi sensu lato, and tick-borne encephalitis virus in ticks. European Journal of Clinical Microbiology and Infectious Diseases 19, 427–432.