Opis proizvoda

Uzorak za analizu: Bris orofarinksa, 0,5ml EDTA-krvi

Mačji kalicivirus pripada porodici Caliciviridae. Vrlo je infektivan patogen koji uzrokuje akutne bolesti usne šupljine i gornjeg respiratornog trakta. Uz FHV je najčešći uzročnik bolesti gornjeg respiratornog trakta u mačaka. Postoji velika raznolikost tipova ovog virusa.

Način prijenosa

FCV se prenosi nazalnim, oralnim ili konjuktivalnim putem, a virus se umnaža u tkivima usne šupljine i respiratornog trakta. Mačke su zarazne do 30 dana nakon infekcije, no postoje i slučajevi u kojima su duže nosioci virusa.

Znakovi bolesti

Bolest usne šupljine i gornjeg respiratornog trakta – najčešći znak su oralne ulceracije kojima treba 2-3 tjedna da se izliječe. Javlja se povišena tjelesna temperatura. Plućne lezije se javljaju rjeđe od oralnih, a mogu dovesti do akutne i intersticijske upale pluća.

Tromost vezana uz FCV – vidljive su lezije u zglobovima mačaka koje se sastoje od akutnog sinovitisa sa zadebljanjem sinovijalne membrane i povećanjem količine sinovijalne tekućine.

Virulentna sistemska bolest vezana uz FCV – simptomi uključuju povišenu tjelesnu temperaturu, kožne edeme, ulcerativni dermatitis, anoreksiju i žuticu. Dolazi do nekroze jetre, slezene i gušterače te bronhointersticijske upale pluća. Ovaj oblik infekcije ima visoku smrtnost.

Terapija

Liječenje je nespecifično, simptomatsko. U težih oblika bolesti usne šupljine i gornjeg respiratornog trakta se preporuča davanje antibiotika širokog spektra i prikladna prehrana (aromatizirana ili u tekućem obliku).

Prevencija

Za FCV postoji cjepivo koje se daje u 8.-9.tjednu života, nakon 12 tjedana te nakon toga jednom godišnje. Cjepivo štiti od razvitka bolesti, no ne od infekcije tako da mačka može postati nositelj virusa iako je cijepljena. Također je bitno održavanje higijene prostora u kojem borave mačke.

Raširenost

Infekcija kalicivirusom je široko rasprostranjena, a učestalost varira ovisno o broju mačaka u kućanstvu pa može iznositi oko 10% u kućanstvu s manjim brojem mačaka, do 25-40% pa čak i 50-90% u mačaka koje žive u kolonijama i skloništima.

Reference

Chris Helps, P.L. (2003). Melting curve analysis of feline calicivirus isolates detected by real-time reverse transcription PCR. Journal of Virological Methods 106, 241–244.

Radford, A.D., Coyne, K.P., Dawson, S., Porter, C.J., and Gaskell, R.M. (2007). Feline calicivirus. Veterinary Research 38, 319–335.