Mačji infektivni peritonitis (FIP) – genetski test za rezistenciju

Mačji infektivni peritonitis (FIP) je relativno nova bolest mačaka, prepoznata kao klinički važna u kasnim 1950-ima. Unatoč činjenici da je ovo jedna od najistraženijih zaraznih bolesti mačaka, FIP nastavlja biti glavni „ubojica” mladih mačaka.

Mačji infektivni peritonitis (FIP)

Mačji infektivni peritonitis je koronavirusna bolest koja pogađa mačke bilo koje dobi, no najčešće se javlja kod mačaka mlađih od tri godine, posebice u dobi od 4 do 16 mjeseci. Kod spomena na FIP se misli na češći “efuzivni” (mokri, ne-parenhimatozni) oblik bolesti  – prijenosno upalno stanje visceralne seroze i omentuma sa eksudacijom u trbušnu šupljinu. Drugi oblik bolesti, granulomatozni FIP se naziva I “suhim” oblikom, parenhimatoznim ili ne-efuzivnim, jer ne dolazi do upalne eksudacije u tjelesne šupljine.

FIP virus (FIPV) nastaje specifičnim mutacijama uobičajenog enteričkog koronavirusa (FECV), ubikvitarnog u mačaka diljem svijeta. FECV se može naći u stolici većine naizgled zdravih mačaka u okruženjima sa više mačaka pa sam po sebi nije od velike važnosti.

Mačji infektivni peritonitis se obično razvija u mačaka u uzgajivačnicama, skloništima, privremenim utočištima i gušće naseljenim slobodnim skupinama mačaka. Učestalost je značajno veća među mačićima i mladim mačkama. Smrtnost je ekstremno visoka jednom kad dođe do pojave kliničkih znakova, iako neke mačke mogu živjeti s infekcijom nekoliko tjedana, mjeseci ili rjeđe, godina. U prosjeku 1-5% mladih mačaka u uzgajivačnicama i skloništima ugiba od infektivnog peritonitisa, sa većim gubitcima u uzgajivačnicama nego u skloništima. U nekim slučajevima enzootskih izbijanja infekcije zabilježena je smrtnost i veća od 10%.

Nijedno liječenje nije dokazano učinkovito u borbi protiv FIP-a te dosad nije razvijeno učinkovito cjepivo. Mačke koje razviju Mačji infektivni peritonitis neizbježno ugibaju od infekcije, samo je pitanje dana, tjedana ili mjeseci.

Abesinske mačke, benglaske mačke, svete birme, himalajske mačke, ragdoll i rex mačke imaju veći rizik od razvoja FIP-a, dok su burmanske, egzote, manx, perzijske, ruske plave i sijamske mačke u manjem riziku od razvoja FIP infekcije. Jedan od najznačajnijih faktora u razvoju simptoma FIP infekcije kod mačaka zaraženih virusom FIPV je genetska podložnost infekciji, na koju se odnosi do 50% slučajeva FIP-a.

Zaštitni imunitet protiv FIP-a

Kad se govori o zaštitnom imunitetu protiv FIP-a, misli se na staničnu imunost koja ovisi o ekspresiji nekoliko citokina. Nedavno su genetskim testiranjima mačaka zaraženih virusom FIPV otkriveni polimorfizmi u genima uključenim u staničnu imunost, povezani sa razvojem FIP infekcije.

Polimorfizam u mačjem genu za interferon-gama (fFING) je prvi doveden u vezu sa povećanom otpornošću na razvoj FIP-a. Naknadno su istraženi i drugi faktori koji bi mogli biti povezani sa razvojem infekcije te je pronađena veza između razvoja FIP-a i polimorfizama u genima za tumor nekrotizirajući faktor-alfa (fTNFA) i fCD209 koji kodira specifičnu adhezijsku molekulu odgovornu za vezanje virusa i infekciju koronavirusom.

Specifični polimorfizam gena TNFA i dva zasebna polimorfizma gena fCD209 su dovedena u vezu sa povećanom otpornošću na razvoj infekcije. Uz ove varijante vezane uz jači imunološki odgovor, nađena su i dva polimorfizma fCD209 gena povezana sa većom podložnosti za razvoj infekcije.

Dostupan genetski test za zaštitu od FIP-a

Na temelju nedavnih pronalazaka, razvijeni su genetski testovi. Rezultati DNA testova za ove polimorfizme mogu pomoći uzgajivačima da sačuvaju živote u svojim uzgajivačnicama koje odnosi FIP. Primjenom rezultata DNA testova u planiranju uzgoja moguće je uzgojiti populacije sa povećanom otpornošću na mačji infektivni peritonitis.

Genetsko testiranje nam omogućava detekciju zaštitnih polimorfizama. Kombinacija od samo šest polimorfizama ne može osigurati kompletnu zaštitu od FIP infekcije, no uvelike smanjuje vjerojatnost razvoja FIP-a.

Reference