Herpes virus kod pasa (canine herpes virus, CHV) je tip alfa-herpes virusa koji pogađa pse diljem svijeta, te je poznati kao uzročnik neonatalnim psećih infekcija i tvz. ”fading puppy syndroma”, kada štenac prilikom rođenja izgleda zdravo, no zatim naglo slabi, te u roku od 2 tjedna ugine. Virus je izrazito česti i rasprostranjen diljem svijeta. Učestalost inficiranih pasa ovisi o geografskoj regiji, te varira od 20% do 98%. Provedena istraživanja su pokazala sljedeću seroprevalentnist CHV-a: 88% u Engleskoj, 80% u Norveškoj, 45.8% u Belgiji, 39.3% u Norveškoj i 39.3% u Turskoj. Virus može preći u latentnu fazu, te stoga inficirane životinje, iako su i dalje zaraze, ukazuju na seronegativan status, po čemu se može zaključiti kako su brojevi inficiranih životinja u stvarnosti puno viši. CHV virus nije zarazan niti opasan za ljude.
Prijenos
CHV čini viralna DNA u omotaču, koja je osjetljiva na svijetlost, visoke temperature i lipidna otapala, poput kloroforma, i većine drugih dezinfekcijskih sredstva. Virus je izrazito osjetljiv i nestabilan izvan organizma domaćina, te je za njegov prijenos je potreban bliski kontakt. Prijenos se ostvaruje oralnim i nazalnim putem ili preko sjemenih ili vaginalnih tekućina, pri čemu je oronazalni prijenos glavni put infekcije. Mužjak može prenijeti virus na ženku, i obratno. Štenci se najčešće inficiraju prilikom porođaja, u porođajnom kanalu, ili putem nazalnih i oralnih tekućina majke.
Herpes virus kod pasa – Simptomi
Novorođeni štenci počnu pokazivati simptome infekcije između 1 i 3 tjedna starosti. Vidljivi simptomi uključuju neprestano cviljenje, depresiju, gubitak apetita, mekana žuta ili zelena stolica, i abdominalna bol. Kod zaraženih štenaca, mjesta s najvišim viralnim koncentracijama su adrenalne žlijezde, bubrezi, pluća, slezena i jetra. Štenci najčešće uginu prije razvoja neuroloških simptoma. Kod štenaca starijih od 5 tjedana, kao i kod odraslih pasa, CHV obično ne uzrokuje razvoj ikakvih simptoma, no može biti uzročnik upala oka i gornjih dišnih puteva. Kod ženki, CHV je povezan s problemima reproduktivnog zdravlja, kao što su niska stopa začeća, resorpcija fetusa, abortus, porođaj mrtvih štenaca ili male veličine legla. Patologija herpes virusa ovisi o faktorima koji utječu na imunitet psa, kao što je starost, trudnoća, stres, imunosupresivna terapija i druge paralelne bolesti.
Općenito, simptomi povezani s CHV infekcijom kod štenaca uključuju:
- iznenadna smrt novorođenog štenca
- slabost, depresija
- neprekidno cviljenje
- nedostatak apetita
- abdominalna bol
- mekana, žučkastozelena stolica
- hladni štenci
- respiratorne poteškoće, iscjedak iz nosa
- krvarenja, kao što je krvarenje iz nosa ili masnice
- stariji štenci mogu razviti nepravilnosti živčanog sustava, poput sljepoće i napadaja
Kod odraslih pasa, infekcija herpesom uzrokuje:
- često bez ikakvih simptoma
- infekcije oka i respiratornih puteva
- reproduktivne probleme
- abortus
Liječenje
Na žalost, lijek za herpes virus kod pasa ne postoji, te je liječenje ograničeno na rješavanje simptoma. Čak i ako se pruži liječenje oboljelim štencima, prognoze za preživljenje su niske. Preporuča se držati oboljele štence na toplom, zbog osjetljivosti virusa na temperaturu.
Literatura:
Krogenaes A et al (2014): A serological study of canine herpesvirus-1 infection in a population of breeding bitches in Norway. Acta Vet Scand. 56(1): 19.
Ronsse, V., Verstegen, J., Thiry, E., Onclin, K., Aeberlé, C., Brunet, S., & Poulet, H. (2005). Canine herpesvirus-1 (CHV-1): clinical, serological and virological patterns in breeding colonies. Theriogenology, 64(1), 61–74.
Papageorgiou KV, Suárez NM, Wilkie GS, McDonald M, Graham EM, Davison AJ (2016) Genome Sequence of Canine Herpesvirus. PLoS ONE 11(5): e0156015. https://doi.org/10.1371/journal.pone.0156015
Ledbetter, E. C. (2013). Canine herpesvirus-1 ocular diseases of mature dogs. New Zealand Veterinary Journal, 61(4), 193–201. doi:10.1080/00480169.2013.768151
