Nasljedne bolesti oka kod pasa

Nasljedne bolesti oka kod pasa obuhvaćaju veliki broj raznih patologija oka, čiji razvoj ovisi o genetičkom nasljeđu potomka od roditelja. U posljednjih dvadeset godina opće znanje o nasljednim očnim bolestima se iznimno proširilo, te su bolesti te skupine među najdetaljnije proučenima i opisanima od svih nasljednih bolesti pasa.

Bolesti oka kod pasa – uvod

Bolesti oka kod pasa se mogu podijeliti na urođene i nasljedne, izazvane traumom, upalom, tumorom, imunološki posredovane itd. Relativno su česte i mogu varirati u težini simptoma, od blage iritacije ili konjuktivitisa do sljepoće, ili čak gubitka oka. Ponekad, razvoj poremećaja u oku je povezan sa zasebnom zdravstvenom tegobom, poput dijabetesa mellitusa, hipokalcijemije, hipoadrenokorticizma i hipotireoidizma. Neki psi posjeduju fizičku predispoziciju za određene bolesti, koja se temelji na njihovim fizičkim karakteristikama. Tako na primjer, psi ”spljoštene njuške” imaju povećani rizik od razvoja distrofije i izloženosti rožnice, što može dovesti do gubitka vida. Takve pasmine su mops, shih tzu ili bulldozi. Također, psi s dugom dlakom na glavi, kao što su pudl i maltezer, češće pate od infekcija i iritacija.

Osim okoliša, i na razvoj bolesti oka kod pasa može utjecati i genetičko nasljeđe. Ono je prisutno od rođenja, no simptomi bolesti se mogu razviti i puno kasnije tijekom života. Uzroci urođenih bolesti mogu biti genetički, spontane malformacije, utjecaji unutar maternice, kao što su infekcije i upale, toksičnost ili nedostaci hranjivih tvari tijekom trudnoće.

Anatomija oka psa

U svrhu razumijevanja bolesti oka kod pasa, važno je poznavati osnovne strukture oka, kao i funkcije različitih tkiva koja najčešće bivaju pogođena.

Anatomija oka psa

Prilikom ulaska u oko, svjetlost prolazi kroz rožnjaču, prozirnu strukturu oka. Količina svjetlosti koja će ući regulirana je lećom, kroz promjenu njenog oblika. Svjetlo usmjereno lećom pada na mrežnicu, ili retinu, koja mijenja svjetlosni signal u neuralni, i šalje ga do mozga putem optičkog živca. Svjetlost na mrežnici procesiraju fotoreceptori, fotosenzitivne stanice. Dva su osnovna tipa fotoreceptora, štapići i čunjići. Štapići igraju važnu ulogu prilikom vida pri prigušenom svjetlu i noćnom vidu. Čunjići su aktivni pri jakom svjetlu i omogućuju razlikovanje boja. Iza retine se nalazi žilnica, izrazito vaskularan sloj oka koji opskrbljuje retinu s potrebnim hranjivim tvarima i kisikom. Nepravilnosti u bilo kojoj od ovih struktura dovode to poremećaja vida i anomalija.

Nasljedne bolesti oka kod pasa

Akromatopsija

Akromatopsija, ili dnevna sljepoća kod pasa, je poremećaj karakteriziran hemeralopijom, stanjem sljepoće pri jakom svjetlu. Jarko svjetlo ometa vid oboljelog psa i uzrokuje zamućenje vidne slike, što se smanjuje sa smanjenjem intenziteta svjetla. Poremećaj je prvotno prepoznat kod ljudskog pacijenta, a do danas je dijagnosticiran i kod labrador retrievera i njemačkog ovčara. Uzrokovan je nepravilnostima retine, točnije čunjića, fotoreceptora zaslužnog za vid pri jarkom svjetlu. Kod pasa, akromatopsija se manifestira kroz disfunkciju fotoreceptora čunjića, izrazito smanjenu sposobnost vida, pendularnim nistagmusom, monokromazijom štapića, fotofobijom, smanjenim ili potpunim gubitkom vida boja, uzrokujući sljepoću na boje. Identična je mutacija identificirana kod ljudskih pacijenata akromatopsije i oboljelih labrador retrievera i njemačkih ovčara. Bolest se nasljeđuje autosomalno recesivno.

Multifokalna retinopatija

Multifokalna retinopatija kod pasa (CMR, ”canine multifocal retinopathy”) nasljedna je bolest retine koja pogađa nekoliko pasmina. Uzrokovana je mutacijom BEST1 gena, također znanog i kao VMD2 (”Vitelliform Macular Dystrophy”), koji kodira protein bestrofin. Taj protein sudjeluje u formaciji pigmentiranog epitelija retine. Mutacije VMD2 gena rezultiraju atrofijom pigmentiranog epitelija. Identične su mutacije identificiranje kod ljudskih pacijenata, gdje one uzrokuju različite poremećaje retine, opće znane kao bestrofinopatije.

Multifokalna retinopatija kod pasa može se podijeliti na različite oblike, CMR1, CMR2 i CMR3. Međusobno se razlikuju prema genetičkoj mutaciji, ali dijele jednaki fenotip, tj. simptome. Simptomi CM su lezije varijabilne veličine koje se formiraju na retini, mijenjajući izgled oka. Ponekad te lezije uzrokuju manja područja uzdignute retine. Prvi se simptomi razviju već kod nekoliko mjeseci starosti štenca, s malo ili u potpunosti odsutnom progresijom bolesti nakon 1 godine starosti. CMR1 općenito pogađa mastiff-srodne pasmine: bordošku dogu, engleskog mastifa i cane corsa. Istraživanja su otkrila kako je pojava CMR1 kod tih pasmina neovisna o geografskom porijeklu pasa, što ukazuje da se uzročna mutacija pojavila već prije razvoja zasebnih pasmina te mastiff-skupine pasa. Osim mastiff-pasmina, CMR1 pogađa i australskog ovčara, bulldoga, pirenejskog planinskog psa, kanarskog psa i francuskog bulldoga.

CMR2 pogađa jedino Coton de Tuleara, pasminu porijeklom s Madagaskara čija se populacija održavala pod strogim pravilima kraljevskog dvora, te je bila izolirana mnogo generacije prije njenog širenja u svijetu u proteklih 35 godina.

CMR3 je nedavno prepoznat zasebni oblik CMR, koji pogađa Laponske pasmine: švedskog laphunda, finskog laphunda i laponskog čuvara jelena.

Multifokalna retinopatija kod pasa se nasljeđuje autosomalno recesivno.

Urođeno noćno sljepilo

Urođeno noćno sljepilo kod pasa je poremećaj retine specifičan za Briard pasminu. Poremećaj se počinje razvijati rano, s pojavom prvih prvih simptoma već oko 6 mjeseci starosti. Kako uzrokuje degeneraciju fotoreceptora štapića, prvi je simptom noćna sljepoća, dok dnevni vid ostaje nepromijenjen. Poremećaj sporo napreduje, te može uzrokovati potpunu sljepoću. Iako se noćna sljepoća razvija već pri ranoj dobi, te se promjene ne mogu detektirati oftalmološki sve do 2. ili 3. godine starosti,kod već uznapredovalog stadija bolesti. Urođeno noćno sljepilo kod pasa se nasljeđuje autosomalno recesivno, te pas heterozigot s obzirom na uzročnu mutaciju neće razviti simptome. Visoka stopa nosioca uzročne mutacije je otkrivena u dva neovisno provedena istraživanja. U populaciji briarda u Sjedinjenim Američkim Državama, stopa nosioca je iznosila 10.2%, dok je ta stopa iznosila 11% u Češkoj, Poljskoj, Mađarskoj i Slovačkoj.

Anomalija očiju kod kolija

Anomalija očiju kod kolija (CEA ”Collie eye anomaly”) je nasljedna očna bolest koja uzrokuje poremećaj žilnice, tkiva koje opskrbljuje mrežnicu s hranjivim tvarima i kisikom. Zbog promjena na žilnici, CEA je također znana i kao hipoplazija žilnice. Pogađa dugodlakog škotskog ovčara, kratkodlakog škotskog ovčara, graničarskog škotskog ovčara, australskog ovčara i šetlandskog ovčara. Simptomi CEA mogu varirati u prema težini između oboljelih pasa. Česti znak je stanjenje žilnice, koje se razvija između 5 do 8 tjedana starosti oboljelog psa. Ta promjena se ne može primijetiti golim okom, što čini oftalmološki pregled štenca od velike važnosti. Poremećaj također može uzrokovati nepravilnosti bjeloočnice, karakterizirane kolobomatus lezijama, prisutne kao udubine unutar glave optičkog živca. Mogu biti prisutne zakrivljene žile mrežnice kao i njeni višestruki preklopi. Kod izrazito oboljelih pasa, posebice onih s kolobomom, dolazi do odvajanja retine, što uzrokuje sljepoću. Teško pogođeni psi također razviju unutaročno krvarenje.

Anomalija oči kod kolija se nasljeđuje autosomalno recesivno. Istraživanja su otkrila visoku stopu nosioca uzročnog gena. Otprilike 70% do 97% dugodlakih i kratkodlakih škotskih kolija iz populacije iz Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije su nosioci uzročne mutacije, dok su 68% dugodlakih škotskih ovčara iz populacije iz Švedske oboljeli.

Sindrom suhih očiju i kovrčavog krzna (CCS)

Sindrom suhih očiju i kovrčavog krzna (CCS) je bolest kože i očiju specifična za Cavalier King Charles španijele. Znanstveni naziv poremećaja je suhi keratokonjuktivitis ili ihtioziformna dermatoza. Unutar oka uzrokuje upalu rožnjače i konjuktive zbog nemogućnosti proizvodnje suza. Nedovoljna količina suza uzrokuje nemogućnost uklanjanja stranih predmeta iz oka, kao što su kosa ili prašina, što dovodi do infekcija i bolnih ulceracija, kao i sljepoće. Oboljeli psi se mogu prepoznati već prilikom rođenja: krzno je neobično kovrčavo za Cavalier King Charles španijela, zubi i nokti se doimaju deformiranima, dok su usta i oči suhi i manjkaju vlažnosti. Kako oboljeli štenac stari, stanje kože se pogoršava, te dolazi do seboreje.

Sindrom suhih očiju i kovrčavog krzna se nasljeđuje autosomalno recesivno. Zbog izrazito nelagode koju poremećaj uzrokuje, kao i nedostatka učinkovitog tretmana bolesti, pogođeni psi obično budu eutanazirani.

Nasljedni katarakt (HC)

Nasljedni katarakt kod pasa (HC ”hereditary cataract”) je zamućenje leće psa, uzrokujući smanjenu sposobnost vida. Vodeći je uzrok sljepoće i jedan od najčešćih intraokularnih poremećaja kod pasa. Katarakti se mogu podijeliti u dvije skupine, primarne i sekundarne. Dok se primarni katarakti razvijaju kao posljedica genetskog nasljeđa, sekundarni katarakt se formira kao posljedica nekih drugih očnih poremećaja, kao što je progresivna atrofija retine, retinalna displazija i glaukom. Primarni katarakt je do danas dijagnosticiran kod 97 različitih pasmina, bilateralan je i simetričan u oba oka, te pokazuje progresivnu prirodu do razvoja potpune sljepoće. Neke pasmine pokazuju i više od jednog oblika katarakta. Vlasnik oboljelog psa može primijetiti zamućeni ili plavkastosivi odsjaj očiju. Simptomi se razviju oko par tjedana do nekoliko mjeseci starosti, do potpune sljepoće oko 2 do 3 godine starosti. Osim genetike, razvoj katarakta može biti uvjetovan i vanjskim utjecajima, kao što su izloženost UV svijetlu ili unos anti-oksidansa.

Kod pasmina Stafordskog bull terijera, boston terijera i francuskog bulldoga, nasljedni katarakt se prenosi autosomalno recesivno.

Pas s bilateralnim kataraktom.

Primarna luksacija leće

Primarna luksacija leće nasljedna je bolest oka karakterizirana oslabjelima zonularnim vlaknima. Zonularna vlakna su ligamenti oka koji drže leću na njenoj uobičajenoj poziciji iza šarenice i zjenice. U slučaju parcijalne razgradnje zonularnih vlakana, leća se djelomično dislocira, stanje znano kao subkluksacija leće. Ukoliko dođe do potpune razgradnje zonularnih vlakana, leća se dislocira sa svojeg uobičajenog mjesta, stanje znano kao luksacija leće. Luksacija leće može biti i posljedica traume ili tumora, no primarna luksacija leće je oblik ove bolesti koji se razvija spontano i neovisno o prethodnim ozljedama ili bolestima.

Primarna luksacija leće je autosomalno recesivna nasljedna bolest. Određene pasmine su podložnije obolijevanju, kao što su terijeri i terijer miješani psi. Otkriveno je kako je uzročna mutacija ove bolesti oka kod pasa izrazito rasprostranjena, te su istraživanja utvrdila postotak nosioca od 50% među terijerskim pasminama i 26% u populaciji kinestih kukmatskih pasa.

Jorkširski terijer s luksacijom leće

Okuloskeletalna displazija

Psi oboljeli od okuloskeletalne displazije pokazuju oblik patuljastosti s kratkim udovima, kao i izrazite očne defekte, kao što su displazija staklovine, odvajanje retine i katarakti. Retinalne displazije su inače prepoznate kod nekoliko pasmina pasa, no bez ozbiljnijih simptoma, dok su kod labrador retrivera i samojeda retinalne displazije povezane s okuloskeletalnom displazijom, izrazito ozbiljnim poremećajem.

Okuloskeletalna displazija se nasljeđuje autosomalno recesivno. Psi heterozigoti za uzročnu mutaciju pokazuju blaže očne deformacije, dok je razvoj koštanog sustava normalan.

Progresivna atrofija retine

Progresivna atrofija retine , ili PRA, zajednički je naziv za širu skupinu nasljednih bolesti oka kod pasa koji pogađaju retinu. Različiti oblici PRA su do danas  dijagnosticirani u više od 100 pasmina, te mogu varirati u vremenu ispoljavanja prvih simptoma i njihovoj težini. Znanstvenici su do sad otkrili 22 različite uzročne mutacije u 19 gena koje su povezane s različitim oblicima PRA kod više od 50 pasmina. U uznapredovalim stadijima bolesti, dolazi do potpunog gubitka vida psa. Detaljnije o simptomima, genetici i različitim oblicima PRA možete pročitati ovdje.

Labrador retriver oboljeo od PRA

Primarni glaukom otvorenog kuta (POAG)

Primarni glaukom otvorenog kuta (POAG) je stanje povišenog očnog tlaka, koje specifično pogađa Beagle pasminu. Unutaročni pritisak uzrokuje nepovratno oštećenje optičkog živa, luksaciju leće i smanjenje vidnog polja. Oči psa se doimaju bolnima,a zjenice su crvene i proširene. Primarni glaukom otvorenog kuta je progresivna bolest koja dovodi do gubitka vida.

Uzročna mutacija ove bolesti nasljeđuje se autosomalno recesivno. POAG je izlječiv ukoliko je detektiran dovoljno rano. Nažalost, zbog progresivne prirode bolesti, često biva neotkriven sve do nastupa potpune sljepoće.

Dijagnoza i lječenje bolesti oka kod pasa

Zdravlje oka se može provjeriti raznim dijagnostičkim alatima, ovisno o izvoru poremećaja. Tlak unutar oka se može izmjeriti primjenom tonometra, što omogućava detekciju glaukoma. Nepravilnosti očnih struktura se mogu otkriti primjenom oftalmoskopa. U očnoj dijagnostici primjenu je našao i ultrazvuk. No nažalost, mnoge bolesti oka kod pasa se ne mogu detektirati sve do uznapredovalih stadija poremećaja.

Oftamološki pregled oka psa

Većina genetičkih bolesti oka kod pasa se nasljeđuje autosomalno recesivno. Prema tome, pas može biti zdrav (ne nosi uzročni alel), zdravi nosioc (nosi jedan uzročni alel) i bolestan (dva uzročna alela). Kako zdravi nosioci ne razviju simptome bolesti tijekom života, mogu prenositi uzročne gene generacijama bez ispoljavanja bolesti,sve dok se ne pare dva nosioca. DNA testiranje je jedina metoda otkrivanja zdravih nosioca i također pasa koji još nisu razvili simptome bolesti, te tako omogućuje sprječavanje dobitka oboljelih štenaca u budućim leglima.

Reference:

Tanaka N, Dutrow EV, Miyadera K, Delemotte L, MacDermaid CM, Reinstein SL, et al. (2015). Canine CNGA3 Gene Mutations Provide Novel Insights into Human Achromatopsia-Associated Channelopathies and Treatment. PloS ONE 10(9): e0138943. doi:10.1371/journal.pone.0138943

Forman, O.P., Penderis, J., Hartley, C., Hayward, L.J., Ricketts, S.L., and Mellersh, C.S. (2012). Parallel mapping and simultaneous sequencing reveals deletions in BCAN and FAM83H associated with discrete inherited disorders in a domestic dog breed. PLoS Genet. 8, e1002462.

Andres Veske, S.E.G.N. (1999). Retinal Dystrophy of Swedish Briard/Briard–Beagle Dogs Is Due to a 4-bp Deletion inRPE65. Genomics 57, 57–61.

Guziewicz, K.E., Slavik, J., Lindauer, S.J.P., Aguirre, G.D., and Zangerl, B. (2011). Molecular Consequences of BEST1 Gene Mutations in Canine Multifocal Retinopathy Predict Functional Implications for Human Bestrophinopathies. Invest Ophthalmol Vis Sci 52, 4497–4505.

Lowe, J.K., Kukekova, A.V., Kirkness, E.F., Langlois, M.C., Aguirre, G.D., Acland, G.M., and Ostrander, E.A. (2003). Linkage mapping of the primary disease locus for collie eye anomaly☆. Genomics 82, 86–95.

Mellersh, C.S., Pettitt, L., Forman, O.P., Vaudin, M., and Barnett, K.C. (2006). Identification of mutations in HSF4 in dogs of three different breeds with hereditary cataracts. Veterinary Ophthalmology 9, 369–378.

Farias, F.H.G., Johnson, G.S., Taylor, J.F., Giuliano, E., Katz, M.L., Sanders, D.N., Schnabel, R.D., McKay, S.D., Khan, S., Gharahkhani, P., et al. (2010). An ADAMTS17 Splice Donor Site Mutation in Dogs with Primary Lens Luxation. IOVS51, 4716–4721. Nasljedne bolesti oka kod pasa.

Goldstein, O., Guyon, R., Kukekova, A., Kuznetsova, T.N., Pearce-Kelling, S.E., Johnson, J., Aguirre, G.D., and Acland, G.M. (2010). COL9A2 and COL9A3 mutations in canine autosomal recessive oculoskeletal dysplasia. Mamm. Genome 21, 398–408.

Kuchtey J. (2011.): Mapping of the disease locus and identification of ADAMTS10 as a candidate gene in a canine model of primary open angle glaucoma. PLoS Genet. 2011;7:e1001306.

Miyadera, K. (2012): Genetic and phenotypic variations of inherited retinal diseases in dogs: the power of within- and across-breed studies. Mamm Genome, 23: 40-61.

Zangerl, B. (2006.): Identical Mutation in a Novel Retinal Gene Causes Progressive Rod-Cone Degeneration (prcd) in Dogs and Retinitis Pigmentosa in Man. Genomics 88 (5): 551-563.

Parenje carriera – DNA testiranje u programu parenja
16/11/2017

Border koli – nasljedne bolesti i obilježja
15/11/2016

Genetika pasa – Obrasci nasljeđivanja
10/10/2016